Raščlanjena socijalna struktura srednjovjekovnog grada Trogira očituje se u organizaciji prostora razdijeljenoga na istočni vlastelinski i zapadni pučki dio grada, što se najbolje percipira iz perspektive gradske rive. Kako je grad u srednjem vijeku doživio svoj najveći procvat, a nakon toga zastoj, Trogir je jedan od rijetkih gradova koji je do današnjih dana sačuvao srednjovjekovni izgled s urbanističkim regulacijama čitavih poteza, samostanima i crkvama građenim u romaničkom slogu. Tako je taj paradigmatski grad-otok najznačajnija zbirka kamene lingvistike istočne strane Jadrana. Njegovi trgovi, ulice, samostani, palače, crkve, groblje, kule, perivoji, zidine, ledine i pristaništa nijeme su pozornice na kojima su se odigravali nevažni i sudbonosni događaji koji su ispunjavali stoljeća.